U životu kojem živimo na ovoj zemlji vrlo je važno znati koji su naši prioriteti. Najčešće sebe uvijek zamislimo kao uspješne osobe, koje imaju veliku kuću, dobar auto i puno novaca, znači biti financijski staložen. Bog nema ništa protiv bogatstva, jer kada je stvorio zemlju, on je stvorio i sve dragocjeno kamenje i rude kao što su zlato, srebro, bakar, željezo itd (Postanak 1:11-12) „Prvomu je ime Pišon; on optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata; a zlato te zemlje je dobro. Ima ondje i bdelija i kamena oniksa.“ Zidine Novog Jeruzalema su također izgrađeni od dragocjenih kamenja i opisani su u Otkrivenju 21:18-21: „I zidine mu bijahu sagrađene od jaspisa, a sam grad od čistoga zlata, slična čistu staklu. I temelji gradskih zidina bijahu ukrašeni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi temelj — jaspis, drugi — safir, treći — kalcedon, četvrti — smaragd, peti — sardoniks, šesti — sard, sedmi — krizolit, osmi — beril, deveti — topaz, deseti — krizopraz, jedanaesti — hijacint, dvanaesti — ametist. I dvanaestera vrata — dvanaest bisera: svaka pojedina vrata bijahu od jednoga bisera. A ulica gradska — čisto zlato, kao prozirno staklo.“
Ali je protiv toga da nam bogatstvo bude naš bog i da služimo tom bogatstvu umjesto da to bogatstvo služi nama ljudima na korist. Isus je rekao da ne možemo služiti Bogu i novcu (bogu mamonu) Luka 16:13 „Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara; jer, ili će jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili će se jednoga držati a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.« Mamon (grč. iz aramejskoga), Semitska mit, personifikacija bogatstva, pohlepe za materijalnim vrijednostima. U Evanđelju personifikacija pohlepe, novca i moći.
U Marko 10:17-25 možemo pročitati o susretu bogataša i Isusa. „I dok je izlazio na put, dotrči jedan, pade pred njim na koljena te ga pitaše: »Učitelju dobri, što da učinim kako bih baštinio život vječni?« A Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim Jednoga — Boga. Zapovijedi znaš: Ne počini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne posvjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svojega i majku!« A on mu, odgovorivši, reče: »Učitelju, sve sam to držao od mladosti svoje.« A Isus ga pogleda, uzljubi ga pa mu reče: »Jedno ti nedostaje: idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima — i imat ćeš blago na nebu; pa dođi, uzmi križ islijedi me.« A on se smrkne na tu riječ i ode žalostan jer je imao mnoge posjede. Isus pogleda uokolo pa reče svojim učenicima: »Kako će teško oni koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!« Učenici pak bijahu začuđeni zbog tih njegovih riječi. A Isus im opet, odgovorivši, reče: »Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz iglenu ušicu proći nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje.“ Iz ovog susreta možemo vidjeti da je ovom čovjeku njegovo bogatstvo bilo prioritet, nego Kraljevstvo Božje. Znamo priču o Lazaru i bogatašu koja se najviše koristi u opisu mjesta vječne muke ili pakla (Luka 16:19-31):
„A neki čovjek bijaše bogat. Odijevao se u grimiz i skupocjeni lan i danomice se sjajno gostio. A bijaše i neki siromah, po imenu Lazar, koji je sav u čirevima ležao pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se mrvicama što su padale s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. A dogodi se da siromah umrije i anđeli ga odnesoše u krilo Abrahamovo. A umrije i bogataš, te bude pokopan. I u Podzemlju, gdje bijaše u mukama, podiže oči svoje te izdaleka ugleda Abrahama, i Lazara u krilu njegovu. On povika i reče: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik, jer se mučim u ovome plamenu.’ A Abraham reče: ‘Sinko, sjeti se da si ti za svoga života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. No sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. I uza sve to, između nas i vas velik je ponor postavljen, tako da oni koji bi htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni oni odatle ne mogu k nama prelaziti.’ A on reče: ‘Molim te onda, oče, da ga pošalješ u kuću oca mojega. Imam naime petoricu braće: neka im svjedoči da i oni ne bi došli u ovo mjesto muke.’ Kaže mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Neka njih posluhnu!’ A on reče: ‘Ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, pokajat će se.’ A Abraham mu reče: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroke, neće se uvjeriti ni da tko od mrtvih uskrsne.“
Također isto možemo vidjet i zaključiti da je ovaj čovjek završio u paklu jer je njegovo bogatstvo bilo njegov bog i prioritet u životu. Isus je rekao prispodobu o bezumnom bogatašu (Luka 12: 13-21):
„Nekomu bogatomu čovjeku obilno urodi zemlja pa je promišljao u sebi govoreći: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoj urod.’ I reče: ‘Ovo ću učiniti: Srušit ću svoje žitnice i sagraditi veće pa ću ondje skupiti sav svoj urod i dobra svoja. I reći ću duši svojoj: Dušo, imaš mnoga dobra spravljena za mnoge godine — počivaj, jedi, pij, veseli se!’ No Bog mu reče: ‘Bezumniče! Još ove će se noći duša tvoja tražiti od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.“
Ja nisam protiv bogatstva niti prosperiteta, ali moramo znati šta nam je u životu prioritet, da li ovaj privremeni život na zemlji ili vječni život sa Gospodinom. Ako želimo imati vječni život sa Gospodinom, onda ono što nam je Gospodin dao usmjerimo prema širenju Kraljevstva Božjeg. Gledao sam jednu propovijed od John Bevere, a odnosi se na njegovu knjigu „Vođeni vječnošću“ gdje je on spomenuo primjer poduzetnika: „Možete biti poduzetnik koji će opskrbiti za svoju obitelj, imati dobru kuću i dobar auto ali sve za privremeno, a možete biti poduzetnik koji će opskrbiti za svoju obitelj, koji pomaže sirotinji, koji ulaže u širenju Kraljevstva Nebeskog to je za vječno.
Nama kršćanima i djeci Božjoj čak niti dijete i obitelj ne smije biti prioritet u životu, odnosno da dijete bude na prvo mjesto, a onda Bog. Jer upravo dijete će zauzeti to mjesto koje pripada samo Bogu. Isus je rekao u Matej 10:37: „Tko voli oca ili majku više nego mene, nije me dostojan; i tko voli sina ili kćer više nego mene, nije me dostojan.“ U Luka 14:26 Isus slično govori: „Dolazi li tko k meni, a ne mrzi svoga oca i majku i ženu i djecu i braću i sestre, pa čak i svoj život, ne može biti moj učenik!“ Prijevod biblije Knjiga o Kristu piše: „Želite li biti mojim sljedbenicima, morate me voljeti više nego svojega oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, više nego vlastiti život. Inače ne možete biti mojim učenicima.“
Nekada u životu nam budu prioriteti sve one stvari za koje mislimo da nam nisu prioritet. Posao nam može biti prioritet, ako smo radoholičari i sve sate provodimo samo na poslu, svaki dan nam je samo posao u mislima, ili moram ovaj projekt na poslu dovršiti, ili ovo moram završiti. Nije pogrešno imati posao, ali zbog pretjeranog rada, štetiti ćemo prvo u duhovnom životu, jer ne provodimo vrijeme sa Bogom u molitvi, u proučavanju Božje riječi, u zajedništvu sa vjernicima pa čak i u zajedništvu sa obitelji kada trebate odvojiti vrijeme da zajedno kao obitelj provedete vrijeme u molitvi ili u proučavanju Božje Riječi. U svakom braku Bog mora biti prioritet, a ne dodatak, Bog mora biti središte i centar svakoga braka, a ne samo onaj kojega će se pozvati kada nam se nešto loše dogodi, ili u potrebama. Ali opet je Bog milostiv pa nam i tada oprašta i čuje naše potrebe i molitve.
Čak i previše rada u crkvi, službi, misiji može biti nesvjesni prioritet, jer mislimo da ako što više sebe uložimo u to što radimo za Boga da će to proslaviti Boga, ali moramo paziti, da opet prioritet ne bude naš „Ja“, a manje Bog. Da ne kažemo ja sam ovo uradio, tu sam pomogao, ovo sam pokrenuo, uložio sam ovdje, molim se non-stop, molim za bolesne…. I šta na kraju bude „Ja“. Moramo biti mudri i pažljivi u svemu što se tiče našeg truda i ulaganja u Božjem Kraljevstvu, da sve što radimo da to bude iz poniznog srca i da svoj pogled uvijek usmjerimo i podignemo prema Križu jer samo smo po milosti jesmo ono na što nas je Bog pozvao. Sam Pavle je rekao u 1 Korinćanima 9:27 „Naprotiv, morim svoje tijelo i podjarmljujem da, pošto sam drugima propovijedao, sȃm ne budem odbačen.“ Jedan drugi prijevod (Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001) (HNZ-RI) piše: „već tijelo svoje krotim i pokoravam da ne bih, propovijedavši drugima, sam bio isključen.“ Čitao sam mnoga svjedočanstva također gdje su mnogi službenici „Izgorili“ u djelu Božjem, jer nisu svoje tijelo odmarali.
Jakov 4:4 piše: „Preljubnici i preljubnice! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle poželi biti prijatelj svijetu, neprijateljem Božjim postaje.“ Prijateljstvo sa svijetom može biti sve, od najobičnijeg prijateljstva sa ljudima, ako u tom prijateljstvu mi kao kršćani radimo sve ono što i svijet radi, pijemo, psujemo, ogovaramo, mrzimo, svađamo se, tučemo se, proklinjemo, znači sve ono što predstavlja dijela tame i grijeha. Mi trebamo biti prijatelji sa ljudima, jer ako se ne družimo sa izgubljenim narodom kako će onda oni istinu upoznati da bi bili slobodni od grijeha, ali ako mi možda kažemo Isus te voli i želi da budeš spašen, a odmah poslije toga opsujemo ili ogovaramo, tračamo ili odemo u diskoteci na neku zabavu, šta je tu onda prioritet. Prioritet je opet na nama i na našem tjelesnom uživanju, a ne na Boga koji želi da se ta osoba spasi i to ona kojoj si govorio o radosnoj vijesti. Ja vjerujem da Bog želi da budemo uključeni u svim porama društva, upravo da tamo donosimo svjetlo koje je u nama, bilo to na poslu, u lošem susjedstvu koji te svi mrze zato što vjeruješ u Krista, pa čak i u politici, ali u svemu tome opet prioritet mora biti Bog.
Nije loše imati mobitel, imati i facebook, ali kako ćemo koristiti i koliko vremena provoditi na mobitelu ili na facebook to je opet na nama. Nije opasno pogledati TV, ili neki film (koji je u granicama moralnoga), ali ako nam sve to oduzima vrijeme i sve nam to bude prioritet, a ne zajedništvo sa Bogom, onda se stvarno moramo upitati gdje stojimo duhovno.
Moramo paziti na kojim temeljima gradimo naš duhovni život sa Kristom, da li na temeljima u pijesku ili na tvrdom tlu. Kao što je Isus rekao u Luka 6:47-49:
„Svaki koji dolazi k meni i sluša moje riječi i izvršava ih, pokazat ću vam komu je sličan: Sličan je čovjeku koji gradi kuću, koji iskopa i izdubi pa postavi temelj na stijeni. A kad bude poplava, nahrupi bujica na onu kuću i ne može je uzdrmati — jer bijaše utemeljena na stijeni. A onaj koji čuje, a ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na zemlji bez temelja. Nahrupi na nju bujica, i odmah se sruši — i velika od kuće one nasta razvalina.“
Pazimo čega je naše prepuno kao što stih iz Luka 12:34 kaže: „Jer gdje vam je blago, ondje će vam biti i srce.“
Autor: Čedo Todorović
Divna Milost 